
Možda nije lepo što ga zovem tako,
Al' prihvaćen to je izraz, ionako.
Najtačnije on nam, dakle, odslikava
Vazda vlažne gaće ovog krasnog lava.
Uplašene oči, osmejak na faci,
Oduvek su bili zaštitni mu znaci.
Nastupa k'o strina, svaku reč'cu meri,
Oteže i pazi da se ne zameri.
Zaštitnikom svojim njega ti ne pravi,
Jer on nikom ne bi da se suprotstavi.
Mogu da te mese rogati i šuti,
A od njega neće čak ni cijuk čuti.
Pa ime mu kaže da mekušac to je,
Da je mek k'o vuna, savim izvesno je.
S rogatim i šutim on kafice pije;
čemu svađa? Neko može da ga bije...
Zajedno ste došli pred nečija vrata,
Iza tvojih leđa krije se k'o Fata.
Pusti prvo tebe, da ispitaš teren,
Onda on izviri, prigodno naceren!
Kod zubara jednom treba da se pođe,
On trpi i ječi, na krnjetak glođe.
Filmove je gled'o, «Brazil«, «Maratonac«,
Od burgije suve zamišlja svoj konac.
Generalni štrajk je, svak prkosi 'ladno,
On došao prvi, raspoložen radno.
...Da ne krnji platu, il' ne bude mlaćen..
Ispadneš budala, buntovnik neshvaćen.
Paranojik on je, pritisak ti diže,
šta će da nas snađe, hipoteze niže.
Vesti sluša sa motivima razložnim:
Zakasniti ne sme sa gaćama kožnim!
Sred sastanka bitnog, oko 9 sati,
K'o oparen skoči i kvake se lati!
Pobeći će prevoz, drugi neće doći,
Manijak i vampir vrebaju u noći!
Namoj da se zezneš, da poveriš njemu
Ulogu ma kakvu koja nosi tremu.
Već na prvi povik on će da te izda...
Nije hteo, ali - šta će kad je Pizda!
Нема коментара:
Постави коментар